Deda Mraz pretukao Zorana Milivojevića nakon rasprave oko zabrane fizičkog kažnjavanja dece, sumnja se da su naručioci klinci iz kraja
Beograd, 30. decembar 2014. – Sinoć je policiji prijavljen slučaj pretučenog muškarca, koga je policija na licu mesta zatekla kako prolaznicima ukazuje na svoje novinske članke u kojima krivce za ovakav vid huliganskog ponašanja optužuje decu iz kraja. Naime, Milivojević tvrdi da ovo nije nimalo slučajno i da je više nego očito da Deda Mraz radi za razjarenu grupu klinaca, koja već godinama teroriše roditelje širom Srbije.
Kako piše u policijskom saopštenju, patrola je na lice mesta izašla ubrzo nakon prijave ali nije zatekla optuženog. Sumnja se da je nakon kraće rasprave koja je započeta na profilima Zoran Milivojević, Zoran Milivojević II i Zoran Milivojević III PopunjenProfil na društvenim mrežama, poznati zagovornik prava ugroženih roditelja i udaranja dece otvorenom šakom (kao i prutom) nasrnuo na Deda Mraza koji je u obližnjem vrtiću delio poklone. Sačekavši da ovaj završi sa podelom paketića bezobraznoj deci, Milivojević je ispred ulaza sasuo Dedu argumentima i tezama protiv nagrađivanja dece. Ubrzo nakon toga, došlo je do fizičkog kontakta a kako su potvrdili oni koji su se zatekli na licu mesta – klinci su otvoreno podržavali Deda Mraza u fizičkom sukobu sa Milivojevićem.
Usledilo je jače guranje u čemu je Dedi poslužio stomak pa se Milivojević našao na zemlji. Pokvareni klinci su se zatim bezobrazno smejali toj sceni a egzekutor se profesionalno povukao sa mesta sukoba. Prolaznici su pozvali policiju i podigli osramoćenog Milivojevića, čije je samopouzdanje i ponos ugroženo ovakvim nasilničkim potezom osobe dosta veće od njega. Međutim to ga nije sprečilo da okupljenima pusti još par snimanja svojih gostovanja i ukaže na najpopularnije statuse koje ima na Fejsbuku, sačekavši policiju. Njima je kasnije ispričao da se ovo moglo dogoditi svakom roditelju, a da je samo pitanje vremena kad će se mali napasnici krenuti na nekog sledećeg roditelja.
Koliko smo blizu a koliko daleko od petog oktobra ?
Bez obzira na današnje društveno-političko stanje, jasno je da je petog oktobra 2000. učinjen preokret i pomak. Koliko je to trajalo, ko je iz toga izašao bolji, a šta smo propustili da uradimo - teško je naći pravi odgovor. Mnogi su u godinama nakon nestali (društveno, politički, a neki nažalost i fizički).
Dok se jedni rado sećaju demostracija, lupanja u šerpi i Otpora, mnogi se kaju što su učestvovali u svemu tome. Kada su na red došle ,,pljačkaške'' privatizacije, koje hiljade radnika ostavila bez posla, niko nije ostao ravnodušan. Naprotiv, padalo se u sve veću porodičnu, društvenu i državnu krizu. Sa druge strane samo mali broj radio je šta je hteo i naglo se obogatio. Kvazi biznismeni kupovali su bez para i po nekoliko preduzeća, radnike ostavljali na ulici a imovinu švercovali.
Prvi posleratni demokratski premijer Srbije Zoran Đinđić ubijen je 12. marta 2003. godine ispred zgrade Vlade Srbije. Mnogi su mišljenja da je upravo on jedini položio život i svoje političke ideje na putu ka demokratizaciji zemlje, mada ima i onih koji smatraju da je taj proces tim činom zaustavljen.
Vojislav Koštunica, političar koji je jedini uspeo da parira tadašnjem lideru SPS Slobodanu Miloševiću, predsednik DSS-a,bivši predsednik Jugoslavije i premijer Srbije, povukao je se iz politike i sa čela stranke.
Nekadašnji lider G17 plus Miroljub Labus povukao se iz javnosti nakon obavljanja funkcije vicepremijera Vlade Srbije zbog, kako je tada rekao, neispunjenih obećanja u vezi sa evropskim integracijama.
Posle Labusovog odlaska, vođenje stranke preuzima tadašnji ministstar finansija Mlađan Dinkić međutim on i njegova partija nakon majskih izbora politički više gotovo da ne postoje.Dinkić se povukao a stranka je u rasulu.
Nebojša Čović, lider Demokratske alternative i potpredsednik u vladi Zorana Đinđića, danas se bavi biznisom.
Velimir Ilić, koji je predvodio kolonu Čačana 5. oktobra, pokazao se kao naj žilaviji političar iako često osporavan. Posle dva ministarska mandata, fotelju zamenio poslaničkom stolicom, a nakon prošlih izbora ponovo se našao u vladi Aleksandra Vučića.
Ipak lider Sandžačke demokratske partije Rasim Ljajić za nijansu je izdržljiviji od Ilića. Od demokratskih promena 2000. ministar je u saveznim i republičkim vladama, bio zadužen je i za saradnju države sa Haškim tribunalom a trenutno je ministar u Vučićevoj vladi.
Dragoljub Mićunović svoj Demokratski centar kolektivno vratio u DS međutim stranku koju je osnovao pocepao je unutarstranački sukob pa se ona podelila.
Čedomir Jovanović, zbog neslaganja sa partijskim stavovima DS-a, formirao je Liberalno-demokratsku partiju. Katastrofalan rezultat na poslednjim izborima nije bio dovoljan argument da napusti lidersku poziciju.
Bivši sindikalni lider Dragan Milovanović, posle odlaska sa vlasti, osnovao je Laburističku partiju, a za njega i njegovu stranku se od izbora 2003. godine više nije čulo.
Advokat Vladan Batić, predsednik Demhrišćanske stranke Srbije preminuo je pre nekoliko godina a stranka od tada gotovo da ne postoji.
Žarko Korać, predsednik Socijaldemokratske unije politički takođe više politički ne postoji. U toj koaliciji bio je i Nenad Čanak, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine.
Dragan Veselinov, nekadašnji šef Koalicije Vojvodina, podneo je ostavku na funkciju ministra poljoprtivrede 2003. pod velikim pritiskom javnosti, nakon što je njegov vozač usmrtio devojku u centru Beograda.To je reklo bi se bio njegov politički kraj.
I bivši ministar policije Dušan Mihajlović povukao se iz politike i nastavio da vodi preduzeće "Lutra", dok je lider Saveza vojvođanskih Mađara, Jožef Kasa, funkciju prepustio Ištvanu Pastoru.
Goran Svilanović, nekadašnji predsednik Građanskog saveza Srbije i ministar spoljnih poslova, sada je član Ekonomskog komiteta UN za jugoistočnu Evropu, a ni Branislav Kovačević Cole, predsednik Koalicije za Šumadiju, nije ostao u politici, već se u Kragujevcu bavi kulturom.
Tadašnji paredsednik Pokreta za demokratsku Srbiju Momčilo Perišić optužen je u Hagu za ratne zločine, a iz političkog života izašao je pre toga zbog hapšenja i sumnje da je učestvovao špijunskoj aferi sa američkim diplomatom.
Njegov kolega i lider Socijaldemokratije Vuk Obradović preminuo je početkom 2008 godine.
Ljubisav Đokić, Džo Bagerista je štrajkovao je glađu 2003. godine ispred Vlade Srbije nezadovoljan ekonomskom situacijom i medijskom blokadom u zemlji. Nudio se da zameni Slobodana Miloševića u Hagu ,, jer je ovde 5. oktobra sve bilo uzalud". Čuveni bager koji je učestvovao u "osvajanju" Skupštine i televizije, sada je u kvaru, a Đokić ga prodaje na internet aukciji nudio za 90.000 evra. Pre dve godine je dao intervju za novine.
Nebojša Pavković, načelnik generalštaba VJ petog oktobra nije izveo vojsku na ulice, sutradan je čestitao Vojislavu Koštunici na izboru za predsednika SRJ. Na mestu načelnika Generalštaba ostao je do 24. juna 2002. godine. Tribunalu u Hagu predao se 25. aprila 2005. godine. Sudi mu se za zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja na Kosovu.
Vlajko Stojiljković, savezni ministar unutrašnjih poslova, naredio je da se 5. oktobra iz helikoptera baci suzavac na demonstrante oko zgrade Savezne Skupštine, ali taj zahtev njegovi podređeni nisu poslušali. Podneo je ostavku 9. oktobra. Samo nekoliko sati posle usvajanja Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom, 11. aprila 2002. godine, ubio se na ulazu u zgradu Savezne skupštine.
Radomir Marković, šef Resora državne bezbednosti Srbije. Smenjen je 25. januara 2001. godine, a mesec dana kasnije uhapšen je zbog sumnje da je učestvovao u organizaciji ubistva četvorice članova SPO-a na Ibarskoj magistrali 1999. godine. Pravnosnažno je osuđen na 15 godina zatvora zbog učešća u ubistvu Ivana Stambolića i atentatu na Vuka Draškovića u Budvi. Vezan je i za zločine na Ibarskoj magistrali i za ubistvo Ćuruvije.
Milorad Ulemek Legija, komandant Jedinice za specijalne operacije je pred 5. oktobar obećao predstavnicima DOS-a da "crvene beretke" neće intervenisati. Pravnosnažno je osuđen na 40 godina zbog učešća u ubistvu Ivana Stambolića i atentat na Vuka Draškovića u Budvi. Sudi mu se za zločin na Ibarskoj magistrali i atentat na Zorana Đinđića.
Boško Buha, komandant Policijske brigade Beograda kog je Vlajko Stojiljković 6. oktobra proglasio izdajnikom, jer nije poslušao naređenje za razbijanje demonstracija je februara 2001. godine imenovan je za načelnika beogradskog SUP-a, a krajem iste godine za pomoćnika načelnika Resora javne bezbednosti MUP-a Srbije. Ubijen 10. juna 2002. godine na parkingu ispred hotela ,,Jugoslavija" u Novom Beogradu.
Nakon svega ovoga nameće se pitanje običnom građaninu: da li se vredelo boriti za sadašnje stanje stvari? Ko nam garantuje da se nismo ili da se nećemo za koju godinu vratiti na staro? Mnogo je godina, generacija, živaca, zdravlja i novca izgubljeno svakim danom a društvo se (zbog toga kvari sve više). Međutim postoji najbolji način za preživljavanje i život ovde: misliti svojom glavom, pamtiti dobro, biti pošten, ne dozvoljavati nikome da vam uskraćuje zakonom određena prava i slobode i najteže – lustrirati, tj. zabraniti sve političare koji se u prošlosti nisu dokazali ili radili mimo zakona i zaduženja (čitaj novca) dostavljenim njima direktno od građana!
Izvori: http://www.glaszapadnesrbije.rs/vest818442.html, http://www.politika.rs/rubrike/Politika/t43090.lt.html, http://premier.b92.net/info/petioktobar/akteri.php?nav_id=462632, http://www.vreme.co.rs/cms/view.php?id=718338, http://www.google.rs.
Građani širom Srbije izašli na ulice usled lošeg stanja u državi
Građani širom Srbije izašli na ulice usled lošeg stanja u državi
Nakon završetka finalne košarkaške utakmice, veliki broj mladih se iz kafića uputio na ulice većih gradova Srbije kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo zbog nepovoljnih uslova za život. Velika nezaposlenost, težak položaj mladih i sve veća politizacija društva naveli su ove ljude na protest protiv Vlade Srbije.
Na protestima u skoro svim većim srpskim gradovima videlo se nezadovoljstvo i bunt protiv bahaćenja političara, dok sa druge strane prosečne porodice jedva preživljaju. Jedan od protestanata, Jovan Marković, inače diplomirani master inženjer, kaže da nam je obrazovni sistem veoma loš, a da tržišta rada ne nudi priliku za pristojno zaposlenje. On je naglasio da je situacija u društvu više nego ponižavajuća i da su za to krivi ljudi na vlasti u poslednjih 20-30 godina.
Milica Jović, učesnica protesta iz drugog grada, ipak misli da je do svega ovoga došlo zbog nemarnosti stanovništva koji su odabrali pojedince na vlasti da ih vode u, ispostaviće se, sve goru ekonomsku situaciju. ,,Mnogo više se obraćala pažnja, na primer, ko će nam biti selektor i šta smo uradili na prvenstvu, nego što se mislilo na sopstvenu budućnost. Društvo nam je prosto bilo dopingovano raznim vestima iz medija koje skreću pažnju od elementarnih stvari koje se tiču preživaljavanja nas samih.’’ – istakla je ona.
Kiša nije omela učesnike da sa zastavama i bakljama prošetaju kroz grad, jasno dajući do znanja da mnogi od njih ne ustaju u ponedeljak rano ujutru za na posao.
Tekst je sarkastičnog karaktera.
Gradonačelnik Niša osudio napad njegovog zamenika na novinare jer se prethodno nije konsultovao sa njim oko uvreda
Gradonačelnik Niša, Zoran Perišić, kritikovao je svog zamenika Ljubomira Slavkovića zbog izrečenih uvreda na račun portala Južne vesti. Nakon višestrukih incidenata prouzokovanih od strane Slavkovića i drugih čelnika Grada, oglasio se i gradonačelnik. Kako je prvi čovek Niša naglasio, nije u redu da njegov zamenik samoinicijativno napada nezavistan medij, a da se pri tom ne konsultuje sa svojim stranačkim i kolegama iz vlasti.
,,Valjda se zna ko je načelnik gradske uprave, a ko zamenik. Neću dozvoliti da iko samostalno istupa i napada novinare, bez mog prethodnog odobrenja. Ovim putem se izvinjavam novinarima Južnih vesti i obećavam da će ovako ozbiljne pretnje i napadi ubuduće dolaziti lično iz moje kancelarije.''- naglasio je Perišić.
Podsetimo, pre par meseci, direktor Turističke organizacije Niš i kum gradonačelnika Niša, pozvao je telefonom i lično vređao novinarku Južnih vesti. U njegovo ime, prvo se izvinio prvi čovek Grada a onda i sam direktor TON-a.
NUNS se i ovog puta oglasio, smatrajući katastrofalnim izjave čelnika grada Niša u kojima se stvara atmosfera devedesetih, stranih plaćenika i izdajica. Međutim, do danas nije poznato da li su ljubitelji ovih tekovina devedesetih upoznati sa tim da njihovi sadašnji lideri sve češće putuju kod evropskih lidera i ,,preko bare'' na usavršavanje.
Tekst je ironičnog karaktera.
Napredno propadanje Aleksinca
Još davne 2008. godine na Youtube kanalu je izašao video klip pod nazivom ,,Da li je Aleksinac grad srpskih radikala?''.
S obzirom na višegodišnju agoniju ovog grada na Moravici, nije bilo teško sastaviti proste činjenice u višeminutno obrazloženje za koje će se doduše, kasnije ispostaviti nije dovoljno pojedincima da shvate, da bahaćenja opštinskih funkcionera prema ovoj pretežno poljoprivrednoj opštini velike površine nikome sem njima samim ne idu na ruku.
Međutim, to nije najjača i najisplativija ,,grana privrede'' u ovom mestu. Ono po čemu je Aleksinac, nažalost, poznat u javnosti jeste proizvodnja i puštanje u promet droge, nasilničko ponašanje kakvog najverovatnije nema u toj meri po ,,metru kvadratnom'' nigde u Srbiji a i šire. Dovoljno je samo pretražiti najčitanija novinska izdanja sa tagom ,,Aleksinac'' i na nedeljnom nivou dobijate ogromnu količinu informacija iz rubrike Hronika. Uzmimo primer samo pojedinih medija: B92, Blic, Južne vesti, Tanjug itd.
Da ne širimo priču dalje, postoji pregršt vesti o kriminogenim aktivnostima koje se godinama unazad dešavaju u Aleksincu, na nedeljnoj bazi, a policija (pred novoizabranim načelnikom SUP-a je ogroman posao ali i nepoverenju u rad njegovih dosadašnjih kolega i prethodnika) i sud (koji je gotovo da nema nikakav kredibilitet i moć) nemoćni su ili jednostavno pojedinci koji su na poziciji da to urade nemaju preteranu želju da bilo koji zakonski propirasni posao uspešno privedu kraju.
Slika štete usled nepogoda 26.06.2014. na linku -> http://imgur.com/a/Wvcw7#0
U međuvremenu, prirodne nepogode pogađaju sve ćešće poljoprivredno zemljište širom 60-70 sela na kojima je uložen sav novac ljudi koji na njima žive. S obzirom na lošu ekonomsku situaciju i slabiju svest ljudi o značaju osiguranja (nezgodna činjenica je i što se svaki usev mora posebno osigurati), poslednjim nevremenom su u propast otišle tone pšenice koju je uskoro trebalo ovršeti, kukuruz koji još nije ojačao da bi mogao da preživi, paprike koja je tek posađena i sl. Klasičnim ali i nesvesnim spinovanjem medija uglavnom je izostao izveštaj o šteti koja se, doduše, ne može porediti sa obrenovačkom, paraćinskom i sl. usled skorih poplava, ali po važnosti za ljude koji u aleksinačkoj opštini žive – može. A u to vreme, nacionalni mediji bruje o opštinskom ,,čipovanom'' WC-u od 30 000 evra.
Uporedo sa tim se i završava ulica koji spaja grad sa Aleksinačkim rudnikom celih 5,6 ili više godina, ,,renovira'' prostor oko Doma kulture gde se na osnovu cene materijala kojim se popločava može reći da je to zlato, kupuje svake nedelje novi auto za po jedno gradsko preduzeće, zapošljavaju novi stranački kadrovi, ignorišu vapaji za protivgradnim raketama (što bi Uroš rekao ,,nežne guze se voze Pajerima umesto npr. Ladama''), spušta kriterijum za izbor direktora lokalne TV na srednju školu, a množe sredstva za, ispostaviće se, stranačku televiziju)... Sve to, ali i mnogo više možete pročitati na jedinom nezavisnom elektronskom mediju iz ove opštine.
Aleksinac više nije grad srpskih radikala. Sad su promenili ime. Kao što i sam paradoks naziva i realnog stanja stvari kada je u pitanju gospodarska stranka ukazuje, sprdaju se sa nama. A ljudi kao da su izgubili snagu da se protiv istih više bore. Pitanje je samo šta će se desiti kad svima prekipi. Do tada, dobrodošli u grad Srbije sa najviše registrovanih narkomana po broju stanovnika.